unITed Logo

unITed - To Protect Ourselves

Ideja o sindikatu IT radnika

.RS.BA.HR
.EN

Industrija koja štiti sve osim ljudi koji je grade

IT industrija je naučila da štiti kod, podatke, infrastrukturu, intelektualnu svojinu, poslovne procese i interese klijenata. Mnogo slabije je naučila da štiti ljude koji sve to stvaraju.

Programeri, dizajneri, sistemski inženjeri, administratori, stručnjaci za kvalitet, bezbednost, podatke i druge digitalne oblasti često rade u okruženju koje se predstavlja kao moderno, fleksibilno i zasnovano na znanju. Ipak, kada nastanu ozbiljni problemi u radnom odnosu, zaposleni se neretko vraćaju u veoma tradicionalan položaj: ostaju sami naspram organizacije koja raspolaže pravnicima, procedurama, informacijama i mogućnošću da odluku predstavi kao već završenu stvar.

Dok industrija raste, dok postoji velika potražnja za stručnjacima i dok se poslovi relativno lako menjaju, ovaj odnos moći može ostati nevidljiv. Visoka plata, neformalna komunikacija, rad od kuće, fleksibilno radno vreme i privid ravnopravnosti stvaraju osećaj da kolektivna zaštita nije potrebna.

Problem postaje vidljiv tek kada tržište uspori.

Tada se pojavljuju talasi otpuštanja, zamrzavanje zapošljavanja, smanjenje timova, reorganizacije, promene ugovora, prebacivanje zaposlenih na druge pozicije, pritisci da se prihvate lošiji uslovi i takozvani dobrovoljni odlasci koji često nisu potpuno dobrovoljni.

U tom trenutku pojedinac obično shvati da njegovo znanje, iskustvo i raniji doprinos kompaniji ne predstavljaju istu vrstu moći kao organizovana pravna, finansijska i upravljačka struktura poslodavca.

Upravo iz tog nesklada nastala je ideja unITed.

Kada zaposleni ostane sam

Jedna od tipičnih situacija izgleda jednostavno.

Zaposleni bude pozvan na razgovor. Saopšti mu se da kompanija prolazi kroz reorganizaciju. Pred njega se stavi aneks ugovora, sporazum o prestanku radnog odnosa ili drugi dokument koji bi trebalo da potpiše.

Od njega se očekuje da odluku donese odmah.

On tada ne razmišlja samo o pravnom značenju dokumenta. Razmišlja o kreditu, porodici, reputaciji, narednom poslu, odnosima sa kolegama i mogućnosti da bude označen kao problematičan. Često ne zna da li ima pravo da odbije potpisivanje, koliko vremena može da traži, šta potpisivanjem gubi, da li mu pripada otpremnina i kakve posledice odluka može imati na ostvarivanje drugih prava.

Poslodavac možda postupa u skladu sa zakonom. Možda ne postupa. Zaposleni to u tom trenutku uglavnom nije u stanju samostalno da proceni.

Čak i kada formalno postoji pravo na pravnu zaštitu, ona može doći prekasno. Dokument je već potpisan, rokovi su počeli da teku, komunikacija je obavljena usmeno, a zaposleni nema zabeleženo šta mu je tačno rečeno.

Ovakva situacija nije samo individualni problem jednog radnika i jednog poslodavca. Ona pokazuje odsustvo trajne infrastrukture koja bi postojala pre nego što problem nastane.

U organizovanom sistemu zaposleni ne bi tek u trenutku krize počinjao da traži advokata, čita zakon ili pita poznanike šta da radi. Postojao bi unapred poznat kanal podrške. Znao bi kome se obraća, ko može da pregleda dokument, ko može da mu objasni posledice i ko može da ga zastupa ili prati tokom razgovora.

To je jedna od osnovnih funkcija sindikata.

Ali nije jedina.

Sindikat nije hitna pomoć posle otkaza

U domaćem javnom prostoru sindikat se često posmatra kao organizacija koja reaguje tek kada nastanu otkazi, neisplaćene zarade ili otvoreni sukob sa poslodavcem.

Takvo shvatanje je preusko.

Najvažnija funkcija dobro organizovanog sindikata nije samo rešavanje već nastalog spora. Njegov značaj je u tome što uspostavlja pravila koja smanjuju verovatnoću da do spora uopšte dođe.

Sindikat može unapred da pregovara o procedurama reorganizacije, rokovima za razmatranje dokumenata, kriterijumima za proglašavanje viška zaposlenih, načinu obračuna otpremnina i obavezi poslodavca da zaposlenima pruži razumljive informacije pre donošenja odluke.

Može da zahteva da zaposleni ne bude primoran da potpisuje dokument tokom istog sastanka na kojem mu je prvi put uručen.

Može da obezbedi pravnu podršku pre potpisivanja, a ne tek nakon nastanka posledica.

Može da definiše pravila za evaluaciju rada, promenu pozicije, napredovanje, smanjenje zarade, dežurstva, prekovremeni rad, dostupnost van radnog vremena i druge situacije koje se u IT kompanijama često uređuju neformalno ili različito od tima do tima.

Dobro organizovan sindikat zato nije samo mehanizam odbrane. On je deo profesionalne infrastrukture industrije.

Kolektivni ugovor kao standard, a ne poslednja linija odbrane

Zakon uglavnom određuje minimum prava. Kolektivni ugovor može da uspostavi viši i precizniji standard.

U IT industriji kolektivni ugovor ne bi morao da se bavi samo zaradama. Mogao bi da uređuje pitanja koja su karakteristična za digitalni rad:

Takav ugovor ne bi sprečavao kompaniju da se menja, raste ili reorganizuje. Njegova svrha bila bi da promene imaju poznata pravila i da teret poslovnih odluka ne bude jednostrano prebačen na ljude koji imaju najmanje informacija i najmanju pregovaračku moć.

Zašto IT industrija nema razvijenu sindikalnu svest

Potreba za zaštitom postoji, ali sindikalna svest u IT industriji ostaje slaba.

Jedan od razloga je dugotrajna iluzija individualne moći.

Developer koji lako dobija ponude, pregovara o dobroj plati i može da promeni posao često zaključuje da mu kolektivno organizovanje nije potrebno. Veruje da će ga tržište zaštititi bolje od bilo koje institucije.

Takav položaj traje samo dok tržište raste i dok potražnja nadmašuje ponudu. Kada se odnos promeni, individualna pregovaračka moć može nestati za nekoliko meseci, dok profesionalne institucije ne mogu nastati preko noći.

Drugi razlog je snažna identifikacija sa kompanijom.

Neformalna komunikacija, timska okupljanja, interna kultura, zajednički slogani i poruke da su zaposleni deo porodice mogu stvoriti osećaj da između radnika i poslodavca ne postoji stvarna razlika u interesima. Ta razlika ipak postaje očigledna kada kompanija mora da smanji troškove, zatvori tim ili raskine ugovore.

Treći razlog je strah od reputacionih posledica.

Zaposleni se plaše da bi sindikalno angažovanje moglo biti protumačeno kao konfliktno ponašanje, nedostatak lojalnosti ili neprijateljski odnos prema kompaniji. U industriji u kojoj se preporuke, kontakti i neformalna reputacija prenose između firmi, taj strah nije beznačajan.

Dodatni problem predstavlja fragmentacija.

U istom profesionalnom prostoru nalaze se zaposleni, freelanceri, samostalni preduzetnici, vlasnici mikrofirmi, kontraktori, konsultanti i ljudi angažovani preko domaćih ili stranih posrednika. Jedna osoba tokom nekoliko godina može promeniti više ovih uloga.

Zbog toga se ljudi koji su deo istog sistema digitalnog rada često međusobno ne prepoznaju kao grupa koja ima zajedničke interese.

Postoji i nasleđeno nepoverenje prema samoj reči "sindikat".

Sindikat se često povezuje sa partijskom politikom, javnim sektorom, fabrikama, birokratijom, privilegovanim predstavnicima i organizacijama koje se aktiviraju samo tokom štrajka. Mnogi IT stručnjaci zbog toga odbacuju sindikalni model pre nego što razmotre njegove stvarne funkcije.

Konačno, IT industriju karakteriše kultura tajnosti.

Zaposleni retko otvoreno razgovaraju o zaradama, otpremninama, uslovima odlaska, posredničkim maržama, stvarnim razlozima reorganizacije i razlikama u uslovima koje kompanija nudi različitim ljudima.

Bez razmene informacija svaki zaposleni svoj problem doživljava kao izolovan slučaj. Ne vidi obrazac i ne može da proceni da li se isto događa drugim ljudima.

Sindikalna svest počinje upravo prepoznavanjem tog obrasca.

Šta je unITed trebalo da bude

unITed nije zamišljen kao klasičan sindikat nastao oko jedne kompanije, jednog poslodavca ili jednog pojedinačnog spora.

Ideja je bila stvaranje savremene profesionalne strukture za ljude koji rade u IT i digitalnoj industriji.

Njena svrha ne bi bila da proizvodi sukob između zaposlenih i poslodavaca, već da uspostavi sistem u kojem obe strane imaju jasna predstavništva, poznata pravila i mogućnost organizovanog pregovaranja.

Inspiracija je pronađena u skandinavskim modelima socijalnog partnerstva, u kojima su i zaposleni i poslodavci snažno organizovani. Oni ne pripadaju istoj organizaciji i nemaju iste interese, ali učestvuju u zajedničkom sistemu pregovaranja i preuzimaju odgovornost za stabilnost tržišta rada.

U takvom modelu poslodavac nije unapred predstavljen kao neprijatelj, niti je zaposleni predstavljen samo kao žrtva.

Postoji priznanje da kompanije moraju biti održive, konkurentne i sposobne da se prilagođavaju. Istovremeno postoji priznanje da se prilagođavanje ne može zasnivati na neograničenom prebacivanju rizika na zaposlene.

unITed je trebalo da razvija upravo takvu ravnotežu.

Ne protiv poslodavaca, nego protiv loših pravila

IT industrija u Srbiji, Bosni i Hercegovini i širem regionu ne sastoji se samo od velikih kompanija i zaposlenih u njima.

Veliki deo industrije čine male agencije, razvojni studiji, samostalni stručnjaci i mikrokompanije koje se i same nalaze u nepovoljnom položaju prema velikim domaćim ili stranim klijentima.

Mali poslodavac može istovremeno biti vlasnik firme, developer, projektni menadžer, prodavac i osoba koja snosi finansijski rizik za nekoliko zaposlenih. Takav poslodavac često nema mnogo veću pregovaračku moć od ljudi koji rade za njega.

Zbog toga unITed nije zamišljen na jednostavnoj podeli prema kojoj su radnici jedna strana, a svi poslodavci druga.

Osnovna ideja bila je da profesionalni rad mora imati jasna, transparentna i održiva pravila bez obzira na to sa koje strane ugovora se pojedinac trenutno nalazi.

Čovek danas može biti zaposleni programer, sutra samostalni kontraktor, a nekoliko godina kasnije vlasnik malog razvojnog tima. Njegova odgovornost prema drugim ljudima menja se zajedno sa ulogom, ali potreba za uređenim tržištem ostaje ista.

Zbog toga bi unITed, pored zaštite zaposlenih, podsticao i odgovorno poslovanje, etički outsourcing, transparentne ugovore i jasnije odnose između klijenata, posrednika, malih firmi i izvršilaca.

Cilj ne bi bio sprečavanje poslovanja, već sprečavanje modela u kojima netransparentnost postaje glavni izvor profita.

Šta bi unITed radio u praksi

unITed je zamišljen kao struktura sa nekoliko međusobno povezanih funkcija.

Prva bi bila pravna podrška članovima.

Član bi mogao da dobije objašnjenje ugovora, aneksa, sporazuma o prestanku radnog odnosa, zabrane konkurencije ili drugog dokumenta pre nego što ga potpiše. U ozbiljnijim situacijama mogao bi da dobije zastupanje ili podršku tokom razgovora sa poslodavcem.

Druga funkcija bila bi kolektivno pregovaranje.

Sindikat bi pregovarao sa kompanijama i udruženjima poslodavaca o standardima koji prevazilaze zakonski minimum. Vremenom bi mogao razvijati modele kolektivnih ugovora prilagođene različitim tipovima IT kompanija.

Treća funkcija bila bi informisanje i obrazovanje.

Zaposleni bi trebalo da poznaju svoja prava pre nego što se nađu u problemu. Poslodavci bi trebalo da imaju pristup jasnim i odgovornim procedurama koje smanjuju rizik od sporova.

Četvrta funkcija bila bi prikupljanje podataka.

Bez pouzdanih podataka nije moguće razumeti stanje industrije. Potrebne su informacije o zaradama, uslovima rada, otpremninama, radnom vremenu, vrstama ugovora, posredničkim modelima, čestim sporovima i efektima reorganizacija.

Takvi podaci ne bi služili za javno izlaganje pojedinaca ili kompanija, već za utvrđivanje realnih standarda i obrazaca.

Peta funkcija bila bi profesionalno povezivanje.

Sindikat bi mogao da povezuje zaposlene, freelancere, male firme i stručna udruženja, uz jasno razdvajanje njihovih uloga i interesa. Cilj bi bio stvaranje stabilnog profesionalnog ekosistema, a ne samo reagovanje u kriznim situacijama.

Srbija i Bosna i Hercegovina

Ideja je razmatrana kao dve odvojene organizacione inicijative: jedna u Srbiji, druga u Bosni i Hercegovini.

Razlog nije samo administrativan. Dve države imaju različite pravne sisteme, propise, institucije i procedure za osnivanje i delovanje sindikata.

Zajednički bi mogli biti principi, iskustva, modeli dokumenata i dugoročna vizija regionalne saradnje.

Lokalne organizacije morale bi, međutim, imati sopstveni naziv, rukovodstvo, pravnu strukturu, članstvo, identitet i odgovornost.

Takav pristup omogućio bi da inicijative rastu organski i u skladu sa stvarnim uslovima u svakoj državi, umesto da od početka pokušavaju da formiraju veliku regionalnu organizaciju bez lokalnih temelja.

Pokušaj koji nije postao organizacija

Ideja unITed nije ostala samo na nazivu i logotipu.

Mogućnosti osnivanja sindikata bile su istraživane. Razmatrani su pravni i organizacioni modeli za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Vođeni su razgovori sa ljudima koji poznaju sindikalno organizovanje i radno pravo.

U Srbiji je održan i razgovor sa pravnicima jedne sindikalne organizacije. Postojala je spremnost da se inicijativi pruži besplatna pravna pomoć u procesu organizovanja i uspostavljanja odgovarajuće strukture.

To je pokazalo da ideja nije bila pravno nemoguća niti potpuno usamljena.

Problem nije bio u tome što nije postojao način da se organizacija pokrene.

Problem je bio u obimu posla koji bi usledio nakon osnivanja.

Sindikat se ne stvara registracijom, logotipom i internet stranicom. Potrebno je okupljati ljude, graditi poverenje, razgovarati sa kompanijama, objašnjavati svrhu organizacije, rešavati pojedinačne slučajeve, obezbeđivati pravnu podršku, sprečavati političku instrumentalizaciju i iznova dokazivati da sindikat nije protivnik industrije kojoj pripada.

Takav posao zahteva dugoročnu i gotovo potpunu posvećenost.

Zašto ja neću osnovati unITed

Od ove ideje nisam odustao zato što sam zaključio da sindikat IT radnika nije potreban.

Odustao sam zato što sam zaključio da je potreban ozbiljnije nego što bih ja mogao da mu se posvetim.

Osnivanje organizacije bilo bi tek početak. Nakon toga bi usledile godine razgovora, ubeđivanja, rešavanja konflikata, izgradnje članstva i borbe sa domaćim nepoverenjem prema sindikatima, kolektivnom organizovanju i svakoj inicijativi koja zahteva dugoročnu zajedničku odgovornost.

Nemam vremena da taj proces vodim na način koji bi bio odgovoran prema ljudima koji bi u organizaciju ušli očekujući stvarnu pomoć.

Ne želim da pokrenem još jedno udruženje koje postoji samo formalno. Ne želim da napravim strukturu koja bi zavisila od jednog čoveka, njegovog vremena i njegove energije. Ne želim da ljudima obećavam zaštitu koju organizacija još nije sposobna da pruži.

Zbog toga odustajem od uloge osnivača i organizatora.

Ne odustajem od zaključka da je ovakva organizacija potrebna.

Ideja može da bude nastavljena - pod drugim imenom

Ideja o savremenom sindikalnom organizovanju u IT industriji ostaje dostupna svakome ko ima vreme, energiju, znanje i strpljenje da je razvije.

Neko drugi može da preuzme osnovne principe, da ih prilagodi lokalnim okolnostima, proširi organizacioni model i pokrene sopstvenu inicijativu. Može osnovati sindikat, profesionalno udruženje ili drugačiju strukturu koja bi povezivala zaposlene, samostalne stručnjake, male firme i odgovorne poslodavce.

Ali ta inicijativa treba da ima svoje ime, svoj identitet, svoj domen i svoj slogan.

Naziv unITed, njegov vizuelni identitet i slogan To Protect Ourselves ostaju vezani za ovu autorsku inicijativu i za period u kojem je ideja istraživana i razvijana. Oni se ne nude kao gotov brend budućoj organizaciji.

Ono što se ostavlja drugima nije organizacija, niti njen identitet, već zaključak da je takva vrsta organizovanja potrebna - zajedno sa početnim razmišljanjima o njenoj svrsi, funkcijama i mogućem načinu rada.

Ovaj sajt zato neće predstavljati aktivan sindikat niti najavu njegovog budućeg osnivanja.

Ostaće kao trag jedne aktivističke inicijative, dokument ideje i svedočanstvo da je problem bio prepoznat, da su mogućnosti bile istraživane i da je postojao pokušaj da se zamisli drugačiji model profesionalnog organizovanja u IT industriji.

Možda će nekome poslužiti kao podsticaj da pokrene sopstvenu inicijativu.

Ne kao nastavak unITed-a, već kao novu organizaciju, sa sopstvenim ljudima, odgovornošću i identitetom.

unITed - To Protect Ourselves

Dejan S. Višekruna
29. jul 2026.